OCJENA 4+/5
22.03.2013.
RECENZIJA: Hype! - bend koji jednostavno morate poslušati
Autor: Nikola Knežević/photo: Slađana Danna, Miki Pera
RECENZIJA: Hype! - bend koji jednostavno morate poslušati
Odlični rock bend iz Zrenjanina/Pančeva (Srbija) Hype! 01. ožujka izdao je svoj istoimeni debi album kojim je dokazao zašto slove za jedan od bendova koji će uskoro harati regionalnom rock scenom.

Deset pjesama čistog užitka s mješavinom nekoliko rock podžanrova, žestokim gitarskim riffovima i moćnim ženskim vokalom najbolji je opis debi albuma grupe Hype!.
Prije nego što detaljno analiziramo njihov prvi nosač zvuka, nekoliko informacija o samoj grupi. Hype! su osnovali 2009. godine Darko Kurjak (bubnjevi), Miloš Kralj (bas), Dragana Mijatović aka Gaga Lee (vokal) i Pavle Kirćanski (gitara).

Sviraju alternativni rock, ali su svojom energijom i iskrenošću oličje jednog garažnog benda. No, mješavinom raznih rock podžanrova može se reći da imaju jedan autentični zvuk na regionalnoj rock sceni. Njihova eksplozija gitarskih riffova, melodične bas linije, udari bubnjeva koji će vas dovesti do pozitivnog ludila, te agresivni ženski vokal, nikoga neće ostaviti ravnodušnim i natjerati vas da ih konstantno slušate i da njihov nosač zvuka zauzme dio već pretrpane police s izlizanim CD-ovima vaših najdražih rock albuma.

 


Što se tiče njihovog albuma prvijenca koji je ugledao svjetlo dana 01. ožujka ove godine, on je oličje kako bi trebao pravi rock album zvučati. Ono što je zanimljivo, prosjek trajanja pjesama na albumu je tri minute, taman onoliko koliko treba da vas dovede do vrhunca i da nakon svake pjesme želite još.

U svakoj pjesmi se mogu čuti iskrenost, jasna poruka i odlični tekstovi u kojima se ne boje nabaciti i koju psovku (op. a. „fuck“). I ne, oni nisu još jedan tipičan komercijalni, odnosno mainstream bend, čiji je cilj zaraditi što više novaca, pojaviti se što više puta na televiziji ili nešto treće, ne, oni „praše“ dobar rock & roll i uživaju u tome, a oni koji se razumiju u rock glazbu i koji vide njihovu iskrenost i ljubav prema glazbi, dolazit će i na koncerte. A s velikim koncertima se mogu i pohvaliti, nastupili su na nekim od najvećih open-air festivala u regiji (Exit, INmusic, Warrior's Dance itd.), a planiraju ove godine malo otići izvan regije. To samo jedno znači, zahvaljujući svojoj energiji i autentičnom zvuku prepoznati su od strane struke, a to svakako i publika cijeni.

 

 


Album „Hype“ otvara pjesma zanimljivog naziva „Weird“ koja nas nekako podsjeća na Guano Apes, s moćnim ženskim vokalom koji opet podsjeća na Sandru iz Guano Apesa i s kojim se rijetki mogu pohvaliti. Sljedeća pjesma je malo komercijalnijeg zvuka „Erase“ koja je ujedno bila najavni singl albuma, te je za istu snimljen i video spot. Potom slijedi po meni jedna od najboljih pjesama s albuma „What Do You Want From Me“ s odličnim drum i gitarskim uvodom koji će vas natjerati da zamahujete glavom i kosom sve do Gaginog „watch out“ kada osjetite da je to taj bend kojeg želite stalno iznova slušati. Četvrta pjesma na albumu zove se „Still Right Here“ laganijeg, a opet žestokog ritma što nas i dalje tjera da poslušamo album do kraja i čujemo što su nam još pripremili. To nas dovodi i do još po meni jedne od najboljih pjesama na albumu pod nazivom „Just A Boy“ s također zanimljivim uvodom u blues stilu poput Stevie Ray Vaughna da bi to kasnije preraslo u još jednu žestoku stvar s fenomenalnim vokalom. Potom slijedi „Same Stuff“ koja je najduža pjesma na albumu (4:12), no bez obzira na to opet je u pitanju još jedna odlična stvar koja će nas u pojedinim trenucima natjerati i da zaplešemo.

 

 

Album nastavlja sve žešće i žešće te dolazimo do punk rock stvari zanimljivog naziva „Come Get Some“ koja nam daje još jednu dozu adrenalina u krvne žile i dovodi do tzv. „eargasma“. Album nastavlja u istom žestokom brzom ritmu u pjesmi „Kill 'em All“ u kojoj čujemo u jednom trenutku i muški vokal (nije nam nedostajao). Nakon toga sam si umislio da slušam obradu stvari „Crushing Day“ Joe Satrianija, ali srećom ne, jer oni nisu još jedan cover band, a uvod pjesme „Soulmates“ samo zvuči kao Satriani. By the way i ovo je još jedna od top stvari na albumu, a kada bolje razmislim sve su one odlične, odnosno da se bolje izrazim na albumu se nalazi TOP 10 pjesama grupe Hype!. Njihov album prvijenac završava znakovito s vrlo zanimljivom baladom još zanimljivijeg naziva „Suicide“, možemo reći u stilu Nicka Cave i u glazbenom i u tekstualnom smislu. Pjesma nekako zaokružuje cijelu priču ovog benda i albuma koji je od početka do kraja bio zaista zanimljiv i po mnogo čemu jedinstven.  

 



Neki će reći kako je jedini nedostatak što su sve pjesme otpjevane na engleskom jeziku, ali to ne mora biti baš tako, jer ne mogu ni zamisliti ove pjesme na nekom drugom jeziku, pogotovo našeg govornog područja, nego na engleskom. Tako da to i nije pravi nedostatak, a meni je samo žao što nije uvrštena stvar „Get Away“ u koju sam se "zaljubio" kada sam ju prvi put čuo na Warrior's Dance festivalu u Beogradu prošle godine, a koja u sebi ima i određenu dozu psihodelije. Srećom, bit će na sljedećem albumu. Svakako vjerujemo da će ih ova grupa imati još mnogo, jer šteta bi bilo da ovaj bend ne bude nazočan na regionalnoj rock sceni desetljećima, pogotovo kada nakon debi albuma želimo još Hype-a, još njihove glazbe pune energije i žestokog rock zvuka.
Hype! je definitivno osvježenje na regionalnoj rock sceni, a kako je napisao renomirani internetski glazbeni portal muzika.hr, to je „bend koji će kroz koju godinu harati regionalnom scenom“. Već su počeli harati i želimo im puno uspjeha u daljnjoj karijeri.
Ocjena 4+/5

Spomenimo još kako je album izdan pod etiketom „Odličan hrčak“, a snimljen je u suradnji s Beogradskom školom zvuka u produkciji Ivana Kljajića. Album je moguće između ostalog kupiti i na internetskoj stranici izdavača. Zahvaljujemo na kraju pjevačici Gagi Lee što nam je ustupila debi album svog benda, te menadžerici Andrei Baskin. I nećemo reći "long live rock & roll", nego "long live Hype!"



OGLASI
FACEBOOK KOMENTARI




Ostalo


Aktualno



Pretraži radiong.hr